Netko je rekao da je svaka obraćenička priča različita a istovremeno su sve iste. Istina. Koji god sadržaj bio (ponekad je više atraktivan a ponekad manje), u suštini je niz sljedeći: (velika) udaljenost od Boga – Božji zahvat + susret sa živim Bogom –promjena. Kakva promjena? Osobna. Bolna. Oslobađajuća. Prije svega – promjena srca. Ostalo je samo posljedični nastavak niza.
Vjerujem da to jest dijelom razlog zašto su obraćenici nerijetko radikalni u svojoj vjeri. Ako smo bili radikalno daleko od Boga (i to ne mora uključivati drogu, promiskuitet ili sotonizam), susret sa živim Bogom mijenja sve. Nema previše lufta za pregovaranje; u duhovnom svijetu nema „života na međi“. Ako nisi s Bogom, s kim si?
Radikalni u svojoj vjeri…U kojoj to vjeri? Vjeri u koga, u što? Što je ta vjera koju promoviram? I tko ima koristi od te radikalne vjere?
Isus je rekao da su sva čudesa, proroštva, silna djela džabe ako nema ljubavi (1Kor13). Ljubav je prije svega. Rekao je i da će nas ljudi poznavati kao njegove učenike po tome koliko imamo ljubavi jedni za druge. Ne samo ljubavi za one koji su nam dragi jer to znaju i ljudi koji nemaju Tebe u životu. Ne, Ti tražiš da imamo ljubavi za neprijatelje, za one koji nas ne vole, koji nam otežavaju život, za one koji su nas povrijedili i koji nas iritiraju. A to je nemoguće bez Tebe.
Nerijetko bih čula komentare tipa - On je ful religiozan/ Njoj je vjera bitna/ Ona je velika vjernica i gotovo uvijek bi izraz lica pri tome bio gnušanje, snebivanje, gađenje. Zašto? Jer iza te „velike vjere“ stoji sve samo ne ljubav.
Stoji osoba koja pljuje po drugima, nitko joj ne odgovara i moli Boga da ju izbavi od tih silnih grešnika; osoba koja je nezainteresirana za vlastitu ženu i djecu dok mahnito ganja pare i posao, no redovito se pojavljuje na svetoj misi nedjeljom; osoba koja propagira važnost vjere a u vlastitom životu gleda samo vlastiti sebični interes…
Tad me dođe sramota. Dođe me sramota mog križa oko vrata i ljutnja jer nešto tako Sveto svojim djelima izrugujemo i nerijetko potkrijepljujemo da čovjek ne poželi doći k Isusu. „Ako ste takvi vi Isusovi, tu ne želim biti.“
Koliko se u mom pogledu, u mom životu, u konkretnim djelima vidi prisutnost Isusa Krista, živog Boga? Ili sam na snebivanje?
Živim li prema riječima koje mi je sam Bog dao u svojoj svetoj Riječi? Ili je to za neke druge ljude, neko drugo doba? Pokušavam li si probrati ono što mi se čini „realno“ ostvarivo i smisleno? Idem li vlastitim snagama ili se uzdam u Njega i njegovu milost? Vjerujem li da On može i želi promijeniti moje srce i da to nije pitanje kompromisa već Njegova zapovijedi svima nama?
Ono u što sam sigurna jest da Isus nije budala. On vidi naše srce, naše namjere, naše misli, osjećaje. On zna kad smo farizeji, licemjeri, kad smo srca kamena. Ne mogu Boga prevariti. On isto tako zna za naše rane, boli, traume, nesigurnosti, strahove. I stalo mu je. Ne želi da ostatak života provedemo vrteći se oko svoje osi ližući vlastite rane. Želi nas iscijeliti, ozdraviti, osloboditi. Zašto? Jer nas voli. Ne može Bog baš imati nekog ludog interesa od malog čovjeka. Gotovo jednako smisleno zvuči i da ne može imati ljubavi za takvog malog čovjeka? No ima. I to je ta ljubav koja mijenja sve. Ljubav koja mijenja perspektivu, percepciju, prioritete.
Ono što Isus želi od nas jest naše srce. To je jedino što mu i možemo dati. Sve ostalo je ionako njegov dar nama. Talenti – On mi je dao. Pamet – On mi je dao. Ljudi – On mi je dao. Novac- On. Zdravlje – On. A onda je jasno i ono – Bog dao, Bog uzeo. Uzeo, ne iz kazne, nego iz ljubavi, prilike za posvećenjem. A nekad i kao wake up call. Iz ljubavi. Kao što roditelj odgaja svoje dijete.
Koliko mu actually dajem svoje srce? Koliko puštam svoju kontrolu, svoje planove, svoja očekivanja, svoje ideje i načine, svoj timeline? Koliko vjerujem Njegovom putu i tome da me On voli i zna što je dobro za mene? Koliko mu dajem da me mijenja i izgrađuje, pročišćuje?
Slično kao sa psihoterapijom. Često čovjek neće doći dok mu ne gori pod petama. I kad dodje do konkretnog suočavanja sa sobom, ugledavanja nekih bolnih mjesta, nije nam gušt biti u tome. Najradije bismo pobjegli. Ponekad je tako i ako Isusu predamo svoje srce. Jedini put pročišćenja jest kroz bol, patnju. Inače će biti sve po starom, po mom. Nema novog bez puštanja starog. A to je bolno i zastrašujuće.
I nužno.
Ako želim biti Tvoja. Ako želim da Ti djeluješ u mom životu. Ako želim da se Ti proslavljaš kroz moj život. Tada je nužno da Tebi oslobodim prostora. Da više djeluješ Ti a manje ja. Tada, mrvicu po mrvicu, i ja postajem osoba sa srcem od mesa, osoba s više ljubavi za druge ljude, osoba koja lakše prašta i manje zamjera, osoba koja se lakše odriče svoje komocije i sebičnosti a više se daje za druge.
»Kad Sin Čovječji dođe u slavi svojoj i svi anđeli s njime, sjest će tada na prijestolje slave svoje i skupit će se pred njim svi narodi, a on će razlučiti jedne od drugih kao što pastir razlučuje ovce od jaraca; ovce će postaviti sebi zdesna, a jarce slijeva.
Tada će kralj reći onima sebi zdesna: “Dođite blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo što vam je pripravljeno od postanka svijeta. Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah, i primiste me; gol, i zaodjenuste me; oboljeh, i pohodiste me; u tamnici bijah, i dođoste k meni.” Tada će mu odgovoriti pravednici: “Gospodine, kada te vidjesmo gladna, i nahranismo te, ili žedna pa te napojismo? Kada te to vidjesmo kao stranca, i primismo te, ili gola pa te zaodjenusmo? Kada te to vidjesmo bolesna ili u tamnici pa dođosmo k tebi?” A kralj će im odgovoriti: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.”
Tada će reći onima slijeva: “Odlazite od mene, vi prokletnici, u oganj vječni, pripravljen đavlu i njegovim anđelima! Jer ogladnjeh, a ne dadoste mi jesti; ožednjeh, a ne napojiste me; stranac bijah, a ne primiste me; gol, a ne zaodjenuste me; bolestan i u tamnici, a ne pohodiste me!”
Tada će mu i oni odgovoriti: “Gospodine, kada te vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, a da te ne poslužismo?” A on će im tada odgovoriti: “Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.” I ovi će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni.« Mt 25, 31-46
Add comment
Comments